Mezak konfrontira stvarno i nestvarno u jednoličnom i ravnodušnom ritmu varira računalno generirane slike osnovne digitalne grafičke jedinice  piksela pretvorenog u treperavi video zapis i isprinta bitmapiranog modela ženskog vriska. Mezak nije slučajno odabrao ženski vrisak koji je ipak emocionalno najšokantniji pa upravo iz tog razloga moglo ga se zamisliti u totalnoj suprotnosti od duhovne čistoće i meditativne mirnoće pikseliziranih rhotkovskih obojenih polja, te da će zajedno činiti savršenu protutežu. Međutim, pogledamo li bolje motiv ženskog vriska zamijetiti čemo da je sastavljen  upravo od multipliciranog mnoštva pikseliziranih jedinica zasebno izdvojenih u ekranskom prikazu.

Goran Blagus iz predgovora Trojica u mraku